Copyright: Fotografisao Nebojša Babić






KADA JE NEŠTO POTREBNO DA SE URADI, RAČUNAJ DA JE VEĆ ZAVRŠENO


BORIS SOTIROVSKI


ŠEF TEHNIČKE SLUŽBE, LJUBITELJ AVANTURE I PRIRODE


Kreirano: Mar 13, 2019

Ljubitelj avanture i prirode, čovek koji je kao dete napisao svoj bucket list i delimično ga ostvario. Naš šef tehničke službe nas često inspiriše da odemo korak dalje.



 

1. ALMA JE PORODICA

 

U Alma Quattro sam od 2000-te godine, a neke od mojih dužnosti su popravka i održavanje gradskih autobuskih stajališta, samostojećih city light-ova, bilborda, backlight-a, montaža i organizacija posteringa za city light i scroll medije, montaža i održavanje automatskih javnih toaleta i sve što je vezano za tehničku službu. 

Za 19 godina rada u Almi, bilo je raznoraznih dogodovština jer smo svi bili mladi, približnih godina pa smo se družili van i tokom radnog vremena. Imali smo snage da ceo dan radimo jedan deo posla i nastavimo u noć drugi deo, ali i mreža je bila neuporedivo manja.

Danas imamo preko 4000 lica.

Realizovan je veliki broj zanimljivih kampanja koje su obeležile rast i razvoj Alme Quattro, pogotovo od kada su počele kampanje sa inovativnim rešenjima. Jedan od takvih fenomenalnih primera je kampanja za klijenta Gorenje, kada smo celu veš mašinu ubacili u column!

Na terenu sam doživeo razne situacije i lepe i ružne, ali kada ste voljni da se posao završi, ništa ne predstavlja problem. U Novom Sadu 2000-ih godina, kolega Mikšin i ja radili smo neke popravke na bilbordu. U tom trenutku je prošla prelepa devojka za kojom sam se okrenuo na merdevinama i pao u žbun pun trnja koje se nalazilo odmah ispod mene. Ništa me nije bolelo kao njen iskren osmeh zbog moje budalaštine.

Danas se više bavim organizacijom i podelom posla nego što sam na samom terenu, ali za sve nove montaže i ozbiljnije popravke, izlazim na teren. Primera radi, učestvovao sam u montaži novih LED ekrana.

LED kod Glavne pošte smo osposobili za rad u roku od 40 minuta.

 


 

Sve to na stranu, tačno znam šta je ono što najbolje definiše Almu Quattro i što je čini jednom od najboljih i najuspešnijih firmi u Srbiji.

Tvrdim da je Alma Quattro jedna od retkih firmi koja se drži kao jedna (tada mala, a sada već velika) porodica. Bilo je i teških situacija, ali smo iz njih izlazili kao pobednici. U bilo koje doba dana kada sam pozvao nekoga iz Alme, sve je bilo rešeno u najkraćem mogućem roku.

 

2. “SRPSKI OPANCI NA ITALIJANSKOM ASFALTU”

 

Odrastao sam uz sve pravce muzike, ali mi je najdraža naša stara izvorna narodna muzika. Imam kolekciju od preko 800 izvornih pesama koje slušam kada se opuštam. Folklor je još jedna velika ljubav. Završio sam srednju školu-odsek folklor i kao deo KUD-a “Branko Radičević” proputovao celu Evropu.

Smatram da se folklor lako može uporediti sa Almom pošto je i folklor jedna velika porodica u kojoj sve mora da funkcioniše besprekorno da ne bi došlo do ispadanja iz ritma, kako na poslu tako i u igri.

 


 

Sa folklorom sam, u svojih 19 godina, prilikom nastupa na jednom italijanskom festivalu 1997-me godine, iskusio prvi i poslednji put tremu. Nisam mogao da pretpostavim da igramo pred 5000 ljudi. Objavili su našu sliku u italijanskim novinama kao predstavnika Srbije uz naslov “Srpski opanci na italijanskom asfaltu”

 


 

3. “BUCKET LIST”

 

Kao mali sam napravio “bucket list” nekih stvari i ludorija koje moram da uradim u životu, od kojih sam neke i ostvario. Posebno bih izdvojio skakanje iz aviona sa padobranom.

Odrastao sam kraj školskog aerodroma i svaki dan sam gledao padobrance. Sa jedne strane je bio aerodrom, sa druge Dunav.

Morao sam da probam. Osećaj slobode pri slobodnom padu od 40 sekundi i skoka sa 3000 metara je neopisiv! Ubedio sam i suprugu koja se plašila visine da skoči. Posle prvog skoka je promenila mišljenje, čak je postala “zagrejanija” za to od mene.

 

 

Bavim se i ronjenjem na dah, pecanjem i raznim avanturama koje me ispunjavaju i opuštaju. Trudim se da prenesem ljubav prema prirodi i sportu i na svoje troje dece. To je moj način da se resetujem od svakodnevice. 

 


 

Sledeće godine planiram da plivam za Bogojavljenski krst, a još jedna od stavki sa spiska je i pešačka tura duga pet dana na Hilandar.

Oduvek sam bio odlučan.

Pad sa visine i povreda kičme me nije sprečila da posle rehabilitacije nastavim da se bavim stvarima koje me ispunjavaju i koje me pokreću kroz život. Kada čovek zna šta želi, nebo je granica.

Sklonost ka avanturi mi omogućava da budem sposoban da rešim probleme i u nepredvidivoj situaciji.

 


Zanima te još? Nastavi da čitaš...